Ova varijacija je najkompleksnija i svojevrstan je prijelaz izmedu mobilne proteze i cementiranog mosta. Zubi nosači, odnosno preostali zubi budu prekriveni specijalno formiranim, najčešće zlatnim, navlakama koje su međusobno paralelne, i zovu se primarne navlake, a sekundarne navlake su ugrađene u tijelo proteze i savršeno precizno naliježu na primarne navlake. Retencija ovakve proteze se zasniva na trenju između te dvije teleskop navlake.

Ovo rješenje je jako dobro za vraćanje funkcija žvakanja i govora ako u slučaju potpunog gubitka zubi i atrofije vilica konvencionalne zubne proteze ne drže ili ispadaju prilikom govora i žvakanja.

U ovom slučaju dva do četiri implantata se mogu postaviti na gornju i/ili donju vilicu (ovakva terapija je gotovo uvijek uspješna), posebno na donjoj vilica gdje nakon dugotrajne bezubosti dolazi do jake atrofije kosti pa totalna proteza ne može biti postavljena zbog aktivnosti mišića obraza, poda usne šupljine i jezika.

Nakon integracije u kosti implantati se mogu međusobno spojiti prečkom, ili se na njih postave kuglasti etečmeni, te se proteza koja u svojem tijelu ima ugrađen dio koji se savršeno precizno uklapa na prečku,odnosno kuglicu, sidri na implantate. Takva proteza je neusporedivo kvalitetnija nadoknada od totalne proteze. Nema rizika od ispadanja i uz to je moguće skinuti ih i očistiti kad god to poželimo. U svrhu izrade ovakve proteze, u donjoj vilici potrebno je ugraditi najmanje dva implantata, dok je u gornjoj vilici potrebno četiri.